Zanimljivosti – o našoj prirodi

cetina-ante-romac

Cetinski kraj predstavlja prostor centralne Dalmacije, točnije njenog sjevernog dijela, smještenog uz rijeku Cetinu, po kojoj ovaj kraj i nosi ime. Ovo je područe bogate povijesti i netaknute prirode. Omeđen je planinama, Dinarom na sjeveru, Kamešnicom na istoku te Svilajom, Visošnicom i Visokom na zapadu. Udaljenost od Jadranskog mora i najvećeg dalmatinskog grada, Splita, iznosi svega 20-ak kilometara.

Cetina je rijeka koja se nalazi u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Duga je 105 km i ulijeva se u Jadransko more kod Omiša. Izvire na nadmorskoj visini od 385 m na sjeverozapadnim obroncima Dinare. Ima više izvora, a glavni je izvor Jezero, duboko preko 100 m. U rijeku se ulijeva mnoštvo rječica pritoka, od kojih su najpoznatije: Rumin, Kosinac, Ruda, Grab i Vojskova. Čak 360 izvora se nalazi na ovom prostoru. Uz Krku i Zrmanju, Cetina je najveća hrvatska primorska rijeka, njen tok obuhvaća brojne krajolike koji oduzimaju dah.

Ime su joj najverojatnije dali stari Hrvati po rijeci Cetyni u Poljskoj, odakle su doselili na ove prostore u 7. stoljeću.

Cetinski kraj je ujedno i prostor bogate povijesti.

Jeste li znali za podatak kako se prvi nogomet u svijetu igrao na prostoru današnje Dalmacije, preciznije upravo na području cetinskog kraja? Naime, nekoć davno, još u 1. stoljeću prije Krista, mladi ratnici ilirskog plemena Delmata, davnih stanovnika tih predjela (po kojima Dalmacija nosi ime), kratili su vrijeme dobacujući jedni drugima loptu izrađenu od neke vrste kože ili pak bikove dlake. Tako to bijaše sve dok, na njihovu nevolju, u cetinski kraj nisu stigli i osvajači Rimljani, čijim su napadima dugo i hrabro odolijevali. Delmati ipak nisu uspjeli odoljeti najsnažnoj vojnoj sili u povijesti čovječanstva, ali ovi zato nisu mogli odoljeti šarmu udaranja kožnate lopte nogom, pa su ubrzo legionari VII. Rimske legije radije driblali jedan drugog, nego što su oštrili oružje i laštili borbenu opremu ili se bavili nekom društvenom djelatnošću za dobrobit carstva.
S obzirom na tadašnje razmjere Rimskog Carstva, nije trebalo proći mnogo pa da se lopta nabije daleko na svjetski teren, nogometna aktivnost proširi na grčki otok Samatrik, pa onda, na koncu, i ostatak svijeta. Čak i u ljubomornu Englesku, koja sebi tepa da je kolijevka nogometa. U spomen na te događaje svake godine se održava manifestacija ”Kolijevka nogometa”,gdje nogometnu utakmicu odigravaju Delmati i Rimljani, a koja privlači brojne turiste.

crkva-sv-spasa

U cetinskom kraju se nalazi i velik broj starokršćanskih crkava od kojih je najpoznatija crkva Sv. Spasa u selu Cetina, uz sjeverni rub Cetinskog polja, nesumnjivo je jedna od najpoznatijih, najvrjednijih i najslavnijih hrvatskih crkava. Uostalom to je najstariji gotovo u cijelosti sačuvani zvonik u Dalmaciji, a time i u Hrvatskoj. Građena je u posljednjoj četvrtini 9. st., u vrijeme hrvatskog kneza Branimira.

Vrlički prozor

cetina-ante-romac

Početkom, 15. stoljeća Hrvoje Vukčic Hrvatinić je nad vrličkim poljem podigao utvrđeni ljetnikovac. Već 1523. godine osvojenje od Turaka i ostao gotovo dvjesta godina. Od svih gospodara narodna predaja upamtila je krvavog Suli – ma Muli – Hodžića. Nasilni beg koristeći ˝pravo prve bračne noći” ugrabi sa svadbe nevjestu, posjedne na konja i odjaha u vrlički Grad. Zgaženi ponos mladoženja odluči oprati krvlju. Poput sjene priđe kuli i uz debele povijuše uzvere se do osvijetljena prozora. Opijen pohotom beg je vidio samo golo tijelo djevice. Mladoženja,skoči, izvuče nož i zari ga begu u prsi. Samrtni hropac Sulima, oproštajni poljubac mladoženje i skok s kule u bezdan. Svako proljeće okiti vrijeskom stijenu, na kojoj je izdahnuo mladoženja. Uspon Gradini počinje kod vrličke crkve, odakle automobilom prevalimo kilometar i pol u pravcu Maovica, a zatim zemljanim putem pješačimo 25 minuta.

Potravnik

cetina-ante-romac

Na kamenom stošcu pod Svilajom osipaju se zidine Potravnika. Bokove stošcu povremeno deru dvije bujice. Moćno korito Orlovače svjedoči snagu negdašnjih voda. Zamislim to vrijeme i vidim kameni grad optočen vodama – neosvojiv. Turci danima opsjedaju Potravnik, jurišaju i ginu u vodama Orlovače. Shvativši da ga neće osvojiti dok ga štite vode, potraže vrela pod Svilajom. Sedam dana i noći su pijeskom, glinom i volujskim kožama začepljivali vrela. Orlovača je presahla, a janjičari su dovršili posao 1522. godine. Uspon Potravniku započinje iz središta Potravlja, zato slijedi pastirsku stazu i pogledavaj vrh kule.

Sinjski grad

cetina-ante-romac

“Sedmog kolovoza 1715. godine kurir seraskijera Mustafe Čelića udari zvekirom na kapiju Grada i preda zapovjedniku ultimatum: “Predaj Grad ili ću ga razoriti, a sve živo sasjeći!” Zapovjednik Balbo, odbi predaju, pripremi obranu, a fra Pavao Vučković okupi puk oko slike BDM u molitvi. Trećeg dana opsade neprijateljsko koplje probode prsa don Ivana Grcića, a Gradski izvori Miletin i Odrina poteku krvlju. Idućih dana Turcima ovlada žeđ, dizenterija i strah, a u osvit Velike Gospe seraskijer Čelić prekinu opsadu i pobježe. Zvona označe pobjedu, zdrave vode se vrate izvorima, a zahvalni Sinjani okrune Gospinu sliku. Uspon Gradu počinje s Trga kralja Tomislava, nastavlja ulicom Kačića, te kroz Dalbelov prolaz vijuga izmedu čempresa i izbija pred zavjetnu crkvu Gospe Sinjske.

Čačvina

cetina-ante-romac

Na hridini Tabiji (707 m) od pretpovijesnih vremena stoji promatračnica koja kontrolira prijelaz iz Bosne u Dalmaciju. Upravo tu Nelipići (1373. godine) podigoše tvrđavu Čačvinu. Ako zanemarimo legendu o ćaći i sinu, koji se posvadiše, pa sin na zapadu podiže Sinj, a ćaća na istoku Čačvinu, ostaje zagonetka kako su je Hrvati u 18. stoljeću preoteli Turcima. Obilazeći ostatke tvrđave vidimo dijelove zidina razorene eksplozijom. Je li to grom pogodio barutanu i eksplozijom razorio kulu, ili je to djelo topnika Ante Grabovca, koji je zbog zasluga u “Malom ratu” imenovan kaštelanom Čačvine? Tragajući za istinom pronašao sam u Sinju potomka, baštinika i imenjaka slavnog topnika. Gospodin A.G. pokazao mi je svežanj isprava ispisan arhaičnom kaligrafijom, ovjerenih pečatom i potpisom generalnog providura Dalmacije. “Tu je!”, nasmiješi se Toni i zatvori fasciklu. Do Čačvine se vozi šest kilometara cestom Trilj – Kamensko, a zatim odvoji za Čačvinu i parkira kod seoskog groblja.

Nutjak

cetina-ante-romac

Sjeveroistok Poljičke republike omeđuje Cetina, a nad njom stražari Nutjak. Ostaci nekoć moćne tvrđave pamte česte bitke, dolaske i odlaske kneza Žarka Dražojevića. U svom dugom vijeku (1438. -1508. godina) čovjek neobičnih umijeća pri svakom dolasku u tvrđavu hranio je gavranove, koji se gnijezdiše na kruništu tvrđave. Dresirani pratili bi svaki njegov pothvat. te kruženjem i kričanjem upozoravali na prisustvo neznanca. Žarko se iz okršaja vraćao neozlijeđen, a pobjedu slavio blagujući sirovo meso zajedno sa cmim pticama. Poziv Sinjana u pomoć (siječanj 1508. g.) zatekao ga u Klisu. Žarko zajaši Riđana, prokasa Dugopoljem te se pope na Mali Mosor. Snažno zvizne i pričeka. Avaj, umjesto ptica opkoli ga jato janjičara. Smrtno ranjen shvati da je izdajica spriječio gavranove. Umirući prokune posadu Nutjaka. Dvadeset godina prođe, ali kletva stiže i krive i prave. Isti oni koji su posjekli Žarka posijeku zatečene i razore Nutjak. Stoljeća su prošla, a još uvijek na dan Žarkove pogibije (15. siječnja) dva gavrana s Mosora oblete Nutjak i graktanjem pozdrave svog gospodara. Prilaz kuli je moguć stazom, koja se na četvrtom kilometru odvaja od ceste Trilj – Bisko i traje 15 minuta.

Dinarić Glavaš

cetina-ante-romac

Vrlička nošnja nije zanimljiva samo etnografu, jer optočena dukatima, uvijek je privlačila i,srebroljupce te postade objektom pljačke. Starica se sjeća: “Dogodilo se to u “Velikom ratu”. Odvojivši se od kolone omanji sivi auto se spretno uzvere pod samu gradinu. Iziđu dvojica vojnika sa velikom torbama i unesu ih u tvrđavu. Malo potraja, zatim sukne plamen, pa pucanj. Jedan vojnik u trku skoči u auto i odjuri. Provirim u kulu. Na hrpi poluizgorenih ječermi i krožeta ležao je u krvi, očito, mrtav vojnik. Pobjegnem. Tek na proljeće vratim se gradini. Vojniku ni traga, tek ostaci izgorjele vrličke odjeće, bez ikakvog zlatnog ukrasa. Deset godina prođe, a onda oko Ružarice pod Glavaš stiže automobil. Iz džipa iziđe lovac i pravo u kulu. U podnevnoj utihi jasno se čulo prevrtanje kamenja. Lovac je nešto tražio. Je Ii to jedan od onih vojnika došao po skriveno zlato? Odjednom vrisak. Dotrčasmo pomoći. “Lovac” je ležao na hrpi kamenja stežući rukama velikog poskoka, koji je svejedno ubadao lovčev vrat. Kad smo zatukli zmiju štapom “lovac” je skončao. Dinarić stoji pod samom Dinarom i do njega se stiže odvojkom s magistralne ceste Vrlika – Knin u Kijevu. Vozeći prema Uništima na osmom kilometara stani!, – nad tobom je Glavaš.

Zadvarje

cetina-ante-romac

Zadvarje su vrata ili dveri (Duare) primorja i Cetine. Nad usjekom ispod kojeg huči Gubavica, Turci 16. stoljecu prosiruju postojecu tvrdavu, ostvarujuci kontrolu nad Dubcima i Cetinom. Strahujući za siguruost, Omišani potkupljuju zlatom zadvarskog bega Murata. Napustajući Omiš, Murat orgija te u Kučićima ugrabi djevojku. Katica, jos curetak, suzama je molila milost, a janjicari arlaukanjem bodrili bega. Uštap je osvijetlio Zadvarje kad je beg unio djevojku u kulu. Strgne joj odjeću i siluje. Katica noktima izgrebe Muratovo lice do krvi. Beg podivlja i golim rukama zadavi djevojku. 460 godina je prošlo od zločina, ali još uvijek, noću, za uštapa po zidinama posrće i urla krvavi duh Murata. Iz sredista Zadvarja vozi do vodostana, a zatim, dobivši dozvolu, obiđi upravnu zgradu i za desetak minuta si na “Muratovoj kuli”.